ponedjeljak, 03.03.2008.

Davno od zadnjeg posta, novi pozdrav iz Velike Britanije!!!

Evo da vam se javim! Znam da sam se čula sa svima preko MSN-a pa sam zamolila za šta menj komentara dok me nema ali sad slobodno komentirajte(sigurno jedva čekate)!!!
Evo sigurno ste primjetili dizajn nekoliko vas je već pitalo ali to je na jednoj osobi da otkrije šta znače jer ja neznam...to sam mu postavila za zagonetku lol
Evo ovako Bila sam kod Sare u Njemačkoj nije bilo loše(ma bilo je zakon) samo šta sam ostala tamo malo duže jer sam se razbolila...čin su nan poslali odgovarajuće papire iz VB sam avionom krenula (imala sam upalu pluća) Šmrc!!!
Još neko vrijeme neću u školu malo ću se upoznat sa svime ovdje pa vam javim...Sara je dobre volje! Iako se preselila u Njemačku šta joj očito nije bila zemlja iz snova ali ajde može proć...a ja sam sama odobrila selidbu jer mi je tata čeko da ja odlučim, a šta se može imam svoje razloge...
I sad neću komentirat moj posjet Rabu jer me nitko nije prepopznao tamo naravno osim Rudy-a...
E ljudi meni nije sve jedno šta sam sve ostavila iza sebe zato pozdravljam cjeli bivši razred iako smo kratko bili zajedno i naravno Saru, Tinu i Josipu!!!
Volim vas svih tako da znate! I obavezno pozdravljam i Stelu i ispričavam joj se za sve!!!!
Ljudi javim vam baš o svemu a ovdje ću sigurno pronaći više stvari i knjiga o onome šta me zanima nekolicina vas zna na šta mislim...
Čujemo se saznat ćete još puno toga tata mi kupiti puno ljepih stvari i imamo baš veliki stan ovdje ako ikad budete od mogućnosti dođite u posjet ima mjesta...napravit ćemo tulum lol
Volim vas Kisss i jedan poseban Kiss za Shadow Angel-a!!! Cya

srijeda, 06.02.2008.

06.02. meni je rođendan yey

I tako napunila ja 16 i šta sad??? Pa još neznam trebala bi sutra ili preksutra tjedan dana u Švapsku i od tamo u Veliku Britaniju! Spakirala sam sve što mi nešto znači i već sada mi fale svi koje ostavljem za sobom...selidbe su baš jedne nadam se da tamo škole neće bit nešto teške...ali dobro snalazim se ja možda i pre dobro na Engleskom pa bit će lako =) Ajde ljudi nadopunim ja ovaj post još na kraju dana...

ponedjeljak, 14.01.2008.

Being half dead wasn't what I planned to be!!!

I'm tired and I felt it for awhile now...umorna sam...svaki dan se osjećam sve mamurnije...i ne shvaćam što mi se događa...za sve šta krivo napravim krivim sve oko sebe samo ne samu sebe(oprosti mi Stela)...plačem...od mržnje koju osjećam...i zbog tuge...jer sam napokon shvatila da bilo koliko ga voljela...znam da je on svoje srce poklonio drugoj...život mi je nekako izgubio smisao...samo mrzim i mrzim...osjećam se prazno i hladno...prazna bez normalnih osjećaja...bez osjećaja koji bi me učinili sretnom...osjećam samo...tugu, mržnju i bol...a uvjek sam bila tako pozitivna...i gledajte sad kamo me to dovelo...
A barely managed smile...ljudi prolaze pokraj mene...neki se smiju na silu...a takvo je društvo pomislila sam...tako je uvjek bilo...ljudi se smiju čak iako ne treba...a ja se jedva mogu nasmješit...ponekad niti to...ljudi me pokušavaju razveselit...njihovi osmjesi mi se vrte po glavi...dok ja jedva da oblikujem smješak...ni blizu da se mjerim sa njihovima...kako tužno na to sam spala...na običnu praznu ljušturu...ni sa prijateljicama se nemogu nasmijet više...
Mrzim život...to sam shvatila prije dugo..ali sam uspjela ga zavoli zbog određenih osoba...ali sada sve je to progutao mrak...cjeli moj smisao života je nestao u jednoj rečenici...u rečenici u kojoj meni nije bilo mjesta...ta rečenica mi je opisala sve šta sam trebala znati...a sa čime se nisam htjela pomiriti...mrzim se jer to nemogu promjeniti...ali imale su pravo previše sam očekivala...svoju šansu sam prokockala...
Broken windows and ashes, are guiding the way...gledan u sunce...vidim oblake i sve je ponovno tamno...svjet je crno bjeli...iako bjelo opt nije bjelo već sivo...mrzim sve oko sebe...mobitel koji stalno zvoni...televizija na kojoj nema ničega što bi imalo smisla...ljudi koji se smiju a ni sami neznaju čemu...sunce koje sja u mraku...zašto nemogu jednostavno zatvorit oči...i napustit ovo šta se događa oko mene...u nadi da postoji nešto bolje od ovoga šta je sad...sve sivo bez smisla...sve crno od tuge...a bjelo ono šta mi smatramo da nam treba...a mnogi nemaju...
June fališ mi....oprosti mi zbog svega...i zbog obećanja kojeg nisam uspjela održat...zbog svega šta nisam mogla ispunit...žalim za sve svoje pogreške...
Oprostite Danny i Stela više vam nikad neću smetat....zbogom.....

srijeda, 02.01.2008.

Sretna Vam Nova Godinu!

I kako vidite vratila sam se sa puta i nikada se nisam osjećala bolje! Naravno malo sam pospana, ali opet to nije bitno.....
Doček je bio lud ali ipak sam bila daleko od onih sa kojima sam ga htjela provest i od onih koje sam htjela zagrlit u ponoć!
Svi su mi falili tu večer pa se nastavka provoda baš i ne sjećam...previše sam popila pa mi je sve u mutnome!
Nadam se da ste se svi dobro zabavili posebno neke osobe...Sara neznam kako ti je bilo ali nadam se da si se zabavila...posebno sa onim šta sam ti poslala za Božić
Ja sad idem pa se čujemo uskoro byby

utorak, 25.12.2007.

SrEtAn BoŽiĆ SvIma! KoLiKo VaS ImA!

Evo da vam zaželim svima Sretan Božić...jučer je bilo čudno i danas u jutro malo sam pospana....neću vam reć štsa sam dobila ispod bora jer je to samo moje hihi
Ajde pozdrav svima i žao mi je šta neću moć do Raba ove praznike šmrc.........

ponedjeljak, 26.11.2007.

Prošo još jedan vikend!!!Vikend na Rabu ;)

Evo ovako sve ove dane nije bilo nešto pa nisam pisala puno znate škola pa doma malo lutanja po gradu i šoping !
A evo napokon nešto vrijedno pisanja...bila sam napokon na Rabu...nakon jako jako dugo vremena...i ovako...večer sam provela sa Sarom, Tinom i naravno da sam zvala Denija a kakva bi bila a da ga ne zovem...i tako malo smo pili, malo se smijeali igrali sve igre koje se mogu zamislit od "Nikad nisam" do "Boce istine" itd itd....i tako bilo je zakon napokon san mogla vidjet i naravno zagrlit Denija ipak ga nisam vidjela skoro 2 mjeseca možda manje tko zna meni se uvjek čini više...na žalost je na početku bio utučen zbog prekida sa curom ali ajde ipak su bili 5 mjeseci zajedno pa mora ga se razumjet...reko je da mu fali i...tu stajem i da zato nemože ništa sa menom dok se ne smiri i ne pokuša je zaboravit...naravno to me malo utuklo ali ga razumijem jer nikad nije lako...neznam kako je ta cura zadobila toliku njegovu pažnju i srce ali se puno promjenio i to me straši...
Ovo je bio prvi put da sam ga vidjela od kad je njegova veza moglo bi se reć propala...sjećan se njegovog pogleda prije uvjek topao kao sa nekakvom iskrom uvjek zamišljen kao da vidi u tebe i kroz tebe...ali sad nekako hladan, usamljen, tužan...kao da dio njega fali kao da se zatvorio u sebe i ne pušta nikoga u nutra...iako se smijao iako se šalio iako je sve bilo kao obično znala sam da nije tako...ona mu fali i to previše...sjećam se zadnji put kad je imao taj takav pogled...nadam se da će usjpjet i po drugi put opet zaboraviti...prvi put sam mu mogla pomoć ali za oavj neznam ako ću uspjet...naravno ja sam napravila i jednu glupost...poljubila sam ga...doduše se brzo odmaknuo tu mi je bila i pogreška...nisam to smjela...a poslje kad su Sara i Tina otišle na spavanje...sam istu pogrešku napravila još jednom...nemogu vjerovat koliko sam glupa!
Sad mi fali još samo više...reko mi je da me razumije ali da ja moram razumit i njega...zašto je on toliko drukčiji...drugi bi to iskoristili...a ono šta me dotuklo je bilo kad je odlazio poljubio me u čelo baš onako kako sam ja njega prije par godina...
Sad sam barem sigurna da ću češće na Rab i preko tjedna, dogovorila sam se sa tatom naravno! pa iako ne mogu ja imati, baraem ću mu pomoć u tome što proživljava, barem provoditi vrijeme s njim jedva čekam...uvjek ima nade

ponedjeljak, 05.11.2007.

Nova stranica....moš mislit...ali vrijedi probat!!!

Znam da bez određene osobe u svom životu nebi došla do ovuda i bez njega ne mogu...trudim se u svemu šta radim da suzdržim svoje osjećaje...jer toliko mi fali!!!!!
Zašto???....neznam....stalno se to pitam ali do odgovora nikako da dođem....stalno mi se mota po mislima...a najgore je što ga vidim svako neznam dva tri tjedna i to ako sam od sreće....
Jesam možda postala opsjednuta?!?....možda...neznam....to me i muči....nije da ne mogu bez njega da živim...ali toliko mi fali....svaki puta kad na njega pomisli...obuzme me čudan osjećaj...a kad se sjetim da nije s menom dođe mi da se rasplačem..tratim vrijeme na sve moguće načine samo da nanjega ne pomislim a opet....
Možda zato jer smo toliko slični?.....i jesmo....ali zašto....neznam...i to je jedna od stvari kojih me muči....možda ga zato i....moram to reć....nikad nikome nisam rekla....cjeli život čekam taj trenutak kad ću nekome priznat... i priznala sam mu....nije znao što reći...ostao je bez riječi...znam i zašto....to nije bitno sad...ja večno kasnim kod njega....a to jest volim ga....jesi čuo volim te!!!
Iskreno i čisto po prvi put sam sigurn i priznajem da nekoga volim...zašto sad...zašto ne prije dok sam bila s njim.....a i tad mi je bio poseban...njegove oči...zašto...ahhhh
Do sad dok sam govorila volim vas volim te bilo je onako prijatelima ali ovj put je to sasvim drukčije.....čak ni u postu prije nisam mislila totalno ozbiljno to sam htjela pokazat da mi je jako stalo....ali zašto sad????
Do sad ni jednom dečku nisam u lice rekla volim te...osim njemu....i od sad više nikada neću krivo upotrebljavat te dvije riječi osim za onu osobu koja zauzima prvo mjesto u mom životu!
Ah...želite iskreno...on mi je najbolje što mi se uživotu dogodilo....da mogu dala bi sve da je kraj mene....
Molim vas ljudi dajte mi savjet....jer ovako ne mogu!
Ali sam odlučila uzeti stvari u svoje ruke dok ne shvatim šta ću sa sobom!!! Kad već mogu plakat i patit zbog njega zašto nebi se smijala i i bila sretna za njega....jer ne znači da ako mi fali da svaka pomisao mora bit tužna nego od sad baš suprotno bit će sretna...a sad ovisi koliko dugo ću izdržat =)
Sad barem imam prave prijatelje kraj mene i znam da se na njih mogu oslonit(barem me nisu vrjeđali na blogu nego su mi rekli nasamo-i počeli me grlit lol a za to sam im zahvalna)i zato neću pokleknut.
Ima još togašta bih htjela reć ali neka to bude za drugi post...kiss

utorak, 25.09.2007.

Prošo još jedan usamljeni vikend!!!

Ništa se posebno nije dogodilo ni ovaj vikend! Sara još nije puštena iz bolnice!
A ja ga opet sanjam nije mi jasno zašto ni kako ali u mom životu on je jedina osoba koja me potpuno razumila, njemu sam mogla reći sve što me muči a on me nebi osuđivao niti čudno gledao kao ostali! A njegov pogled, da mi je barem na jedan dan gledati svjet kroz njegove oči...onoliko koliko je drukčiji od svih toliko je i poseban i zato ga volim!
Zato Deni oprosti za sve što sam ti napravila i što sam te toliko iznevjerila iako si reko da se tu nema šta oprostiti želim da znaš da mi je žao!!!
I hvala ti na svemu što si učinio za mene!

Mrzim sebe zbog toga šta sam te ostavila, mrzom se zbog toga šta te još volim, mrzim se zbog toga šta te ne mogu da ostavim na miru i mrzom se zato šta nisam bila uz tebe kad si ti mene trebao najviše!!!!
Dok si ti uvjek bio uz mene....

I ako ovo vidiš žela bi da ovo pokažeš Steli, nek zna kako te treba držat šta čvršće i neka ne napravi istu pogrešku kao ja...neka zna koliko si poseban i molim je neka mi oprosti što te još volim!

srijeda, 19.09.2007.

Dobro je! Sad čekat samo do kraja tjedna!

Evo sve je ispalo dobro.....Sara se probudila danas oko 4 ujutro nije imala pojma gdje je pa su je doktori pola sata pokušavali smirit dok Tina,Josipa i ja nismo stigle u pomoć(rekle smo ima da čim se probudi da nas zovu u bilo koje doba dana ili noći!) naravno tamo su joj već bili starci naravno sretni!
Noć smo provele s njom i ujutro je došo skoro cjeli razred u bolnicu da je vide....i naravno donjeli su crnog medu kojeg je tolko željela + buket ruža od mog tate .... Sara je bila presretna i čim se oporavi je rekla da nas vodi na pićei li večeru u neki restoran!
Doktori govore da je sad dobro, ali da treba odmarati zato će tek doma na kraju tjedna to jes subotu ili nedjelju!
Sad odjednom imamo puno frendova iz razreda neznam jeli to loše ili dobro, valjda ćemo saznat!
I da zahvalim Deniju na pozivu jučer stvarno mi je pomogo da se smirim tko zna da nije zvao možda nebi spavala cjelu večer! Zato Deni hvala i dođi koji put u rijeku da idemo na kavu kiss!
I svima isto pozdrav do sljedećeg posta! By

utorak, 18.09.2007.

Život je okrutan! I nikad nije bio mračniji!

Ovaj post posvećujem Sari...koja je danas završila u bolnici...zbog ozljede kralježnice...momentalno je u nesvjesti čekam kad će se probudit...doktori govore da ozljeda nije tako opasna i da će sve bit u redu i kako neće imati nikakve probleme ako sve dobro ispadne!
Jedini je problem šta neznaju ako će trebati na rehabilitaciju, jer možda neće odma moći sve raditi normalno...pa se nadam najboljem...
Šta joj se dogodilo?
Pala je s ne baš tako niskog zida dok je ludarila s biciklom.....ja sam bila s njom i zvala hitnu...ahhhhh
Javim vam se kad čujem više!Sad baš i nemam šta pisat osim se nadat da će joj bit bolje uskoro! by